O pravima radnika, kao i o ulozi sindikata u društvu, te o socijalnom i materijalnom položaju radnika često se u javnom prostoru ne raspravlja ili se to čini vrlo paušalno i bez odgovarajućih uvida u činjenice. U takvom javnom diskursu, govor o kolektivnim ugovorima i pravima koja se njima propisuju gotovo da ostaje zanemaren. Osjetili smo silnu potrebu u Matici hrvatskih sindikata na jednom mjestu prikazati način na koji su se kolektivni ugovori u Hrvatskoj razvijali i koji je njihov sadržaj i utjecaj na prava radnika.
Počeli smo s povijesnim i pravnim sadržajima. Zatim smo otvorili i temu derogacije kolektivnih ugovora zakonima, što je bilo jedno nasilno i u biti protupravno sredstvo jedne protusindikalne politike koja je trajala od 2012. do 2015. godine. Ta je politika slijepo slijedila inozemne recepte promašene ekonomske doktrine čiji su rezultati bili smanjenje proizvodnje, smanjenje plaća i potrošnje, povećanje poreza i rast javnoga duga. Rušenje kolektivnog pregovaranja uklapalo se u politiku smanjenja cijene rada u cijeloj zemlji radi navodnog jačanja konkurentnosti i fiskalne konsolidacije (ili drugim riječima radi interesa međunarodnih financijskih krugova). U provođenju takve politike oslabljen je sustav kolektivnog pregovaranja, potkopana je snaga sindikata, slane su poruke s najvišeg vrha o tome da sindikati ljudima ne trebaju, a sve su to neviđenom propagandom pratili privatni mediji javnoga komuniciranja. Iz tog miljea nastojalo se suprotstaviti radnike iz javnoga onima u privatnom sektoru, radnici u javnom sektoru nazivani su uhljebi i paraziti, njihove sindikalne organizacije etiketirane kao nazadne i kočničari reformi, a njihovi čelnici kao osobe sumnjivog morala. Ta ista propaganda godinama je tvrdila da su prava radnika u javnim službama neusporedivo veća nego prava radnika u privatnom sektoru. O tome je nedavno napravljeno ozbiljno stručno istraživanje, vođeno od ljudi iz akademske zajednice, i pokazalo se da to nije istina. Istraživanje možete također naći ovdje.
Ova je publikacija vrijedan doprinos govoru o sindikalnom pokretu, važnosti sindikata i pravima radnika u Hrvatskoj. Osim navedenog, otvorili smo i važne teme, kao što je odnos člana i nečlana sindikata, odnosno primjene prava kolektivnih ugovora na nečlanove sindikata i reaktualizacija pitanja o doprinosu solidarnosti koja je proteklih kriznih godina zanemarena. Nevoljkost vlasti da riješi tu nepravdu ukazuje i na motive svake vlasti – polagano ali sigurno potkopavanje snage sindikata, jer ako članovi i nečlanovi imaju ista prava, otvara se pitanje motivacije za članstvo u sindikatu. Iz iskustva znamo da je uzrok pada članstva u svim sindikatima posljedica tog nerazriješenog odnosa. Publikacija donosi vrijedne podatke, analize i činjenice o nekim već poznatim, ali i o nekim još netaknutim temama koje nas u budućnosti očekuju, kao što je primjerice i pitanje radnog vremena, odnosno njegovog trajanja u 21. stoljeću koje donosi značajne promjene u radnim odnosima.
Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata
Lucija Barjašić Špiler, urednica publikacije
